Sunday, March 29, 2009
Wednesday, March 11, 2009
I Rome ubijaju, zar ne?

Iako bi naslov posta moga zavarati da se ovdje radi o ubojstvu iz samilosti, to nikako nije slučaj, ubijeni su otac Robert Csorba i njegov petogodišnji sin Robert, mučki u rano jutro bačen je molotovljev koktel na nihovu kuću u malom mjestu Tatarszentgyorgy u Mađarskoj, a oni su iz lovačke puške ubijeni dok su bježali od vatre. Majka i dvoje djece preživjeli su uz ozljede, a za ubojicama se još uvijek traga. Pitam se samo kakav je to mentalni sklop koji može ubiti nekoga samo zato što je drugačiji, a da ga pri tome vjerovatno nije ni poznavao.
Oca i djeda ubijenih Csaba Csorbu zatekli smo kako popravlja krov na kući, strpljivo je iščitao papirić na kojem je na mađarskom jeziku pisalo tko smo i kojim povodom ih dolazimo uznemiravati u njihovoj boli, pružio nam je ruku i uputio nas u kuću gdje je bila njegova supruga sa unucima. Poslije nas je proveo oko izgorene kuće i pokazao nam mjesto gdje su našli Roberte kako beživotno leže na tlu. Na odlasku kratak stisak ruke i pogled u kojem nije bilo gorčine, samo beskrajna tuga.
Tih dvadesetak minuta koliko smo proveli sa obitelji Csorba, praktično bez izgovorene riječi, bilo mi je dovoljno da shvatim - ljudi koji ubijaju druge ljude samo zato što su različiti nisu zaslužili da ih se smatra ljudskim bićima.
Posted by
Dragan Matić
at
12:29 PM
1 comments

