Tek što se pojavih na promociji novog video uratka riječkog sastava LET3, pristupiše mi kršni momci mutna pogleda s ribom oko vrata i šahovnicom na čelu. Cijepljenje protiv pederizma - dreknu jedan od njih - zini. I šta će čovjek fotoreporter, šuti i zijevaj, štrcnu ono cjepivo okusa Biske i ja osjetih kako me nešto prožima cijelim tijelom. Odjednom mi se ružni brkati momci učiniše još ružnijim, ali ta riba oko njihova vrata ta ribica...
Autor fotografije Saša Zinaja
Vozeći se 18. Studenog vlakom prema Slavonskom Brodu, čitao sam novinske članke i slušao priče ljudi koji su išli na komemorativni skup u Vukovar. Navirala su mi sjećanja na to doba. Sjetio sam se osjećaja nemoći tog 18. studenog 1991., dok sam s lovačkom puškom Narodne zaštite držao stražu na Savi, taj osjećaj nije nestao ni par dana poslije kad sam konačno uspio dobiti bolje oružje i postati hrvatski vojnik. Niti 06. Listopada 1992, kada se hrvatska vojska po naređenju povlačila iz Bosanskog Broda, kada je bačena ljaga na sve civilne i vojne žrtve grada Slavonskog Broda i Bosanske posavine. Nestao je tek poslije Bljeska i Oluje 1995., ali tada je već bilo kasno da ga zamjeni neki pozitivan osjećaj o domovinskom ratu. Naprotiv zamjenio ga je osjećaj ogorčenosti. Mogli smo učiniti puno više za nas i našu zemlju, samo da su ljudi koji su nas vodili imali djelić ljubavi i hrabrosti onih koji su za nju stradavali.
Pogledajte ove linkove za potpuniju sliku:
Vukovarac.net
Battle of Vukovar
Rat u Hrvatskoj I
Rat u Hrvatskoj II
Pogled s planine Floyen na nekad najveći norveški grad Bergen. Premda ga je Oslo odavno pretekao po broju stanovnika i oteo mu titulu glavnog grada, stanovnici Bergena još uvijek sebe smatraju najpravijim Norvežanima. U tome im uvelike pomaže njihov ironični humor za kojeg kažu da je totalno neshvaćen na istoku zemlje. Zato se više vole šaliti s Britancima koje obožavaju, te s njima osim humora dijele i kišovitu golfsku struju.
Sognefjord je najdublji i najveći norveški fjord, a usuđujem se reći i jedan od najhladnijih jer vjetar u njemu brije bolje od žileta. U svakom slučaju, između ostalih divnih fotografija, uspio sam snimiti i ovaj dražesni auto-portret kojeg vam prepuštam na uživanje...
Ili ti gradska viječnica grada Osla, impozantna je građevina koja jasno oslikava Norveški način života, izvana skromno - iznutra bogato.
Školarci ležerno sjede na podu Nobels Fredssenter-a u Oslu, slušajući voditeljicu kako objašnjava smisao izložbe fotografija "Terrified and Terrifying - Stories of Child Soldiers ". Inače u centru je postavljena i odlična izložba "Children of Abraham" magnumovog fotografa Abbasa. Za više informacija posjetite www.nobelpeacecenter.org
Upravo "ludilo" je prava riječ za promet u gradu Zagrebu. Totalno pomanjkanje vozačke kulture, policija koja se pojavljuje samo na očevidu - prevencija nula bodova, automobili parkirani po pješačkim stazama, sinovi bogatih otaca u snažnim pilama željni dokazivanja, isfrustrirani srednjovječni muškarci malog penisa, vozači službenih i dostavnih automobila uvijek u nekoj žurbi, žene bez trunke logike, Schumacheri u kamionima sa i bez prikolice. I ništa, baš ništa, neće u tim bolesnim umovima pobuditi malo razuma da shvate, da u prometu zbog njihove bahatosti uglavnom stradaju nedužni i slabiji, baš kao što je to bilo i ovih dana na Trešnjevačkom placu i Malešnici.
